U svim ljudskim djelatnostima postoji tendencija kategoriziranja. Takve tendencije postoje i u umjetnosti, pa, dakako i u strip umjetnosti. Kod toga uzimaju se različiti kriteriji, ne samo vrijednosni, pa imamo kategorizaciju po razdobljima, stilu, tehnici rada, uzorima, publikacijama, pripadnosti formalnim i neformalnim grupama, odnosno generaciji, itd.
Najčešća kategorizacija je po razdobljima ili pripadnost određenoj generaciji. Kako to najčešće susrećemo u svjetskoj strip-publicistici, ni kod nas pisci analitičari i teoretičari stripa nisu imuni. Već je notorna podjela na razdoblje protostripa do 1935. godine, te zlatno doba hrvatskog stripa od 1935. do 1945. godine, zrelo razdoblje hrvatskog stripa od 1950 do 1970., pojava i razdoblje "Novog kvadrata“ i post –Novog kvadrata, te konačno moderno doba uglavnom iza 1990. godine do danas u kojem su se pojavili i još djeluju mnogi mladi strip-crtači mnogi pravi majstori stripskog izričaja.

S nostalgijom i divljenjem rado evociramo razdoblje od 1935. do 1945. godine koje su obilježili dvojica istinskih velikana strip umjetnosti: Andrija Maurović i Walter Neugebauer. Svojim bogatim opusom i zrelom stvaralačkom virtuoznošću zasjenili su sve druge crtače tog razdoblja ali i uspostavili estetske kriterije koje su samo pojedinci iz budućih generacija strip umjetnika dosegli.

Julio Radilović-Jules, Žarko Beker i Ivica Bednjanec iz generacije koja je započela svoje djelovanje tijekom 1950-tih, a punu zrelost dosegla u 1960-tim, zasigurno su strip-umjetnici koji su nedvojbeno udovoljili svim estetskim strip-kriterijima po kojima ih možemo staviti uz bok Mauroviću i Neugebaueru velikanima strip umjetnosti u Hrvatskoj koji su im prethodili.

Jules Radilović (rođ. 1928.) od 1952.godine do danas ostao je vjeran strip umjetnosti. On je svojim djelima i prepoznatljivim crtačkim umijećem ostavio neizbrisiv trag u povijesti hrvatskog stripa. Stvorio je brojne strip junake, nekoliko serijala (Kroz minula stoljeća, kapetan Leši, Afričke pustolovine, Šerloka Holmsa, Partizane) i brojne druge radove najrazličitijih žanrova, tema iz raznih razdoblja. Objavljivao je diljem svijeta u najprestižnijim magazinima i strip-revijama izazivajući divljenje svojim originalnim bogatim crtačkim rukopisom.

Žarko Beker (rođ 1935.) intenzivno se bavio stripom samo u jednom razdoblju od desetak godina krajem 1950-tih i prvoj polovici 1960-tih. Poslije se vratio stripu samo povremeno i privremeno. Vrlo brzo je pokazao svoj grafički prepoznatljiv stil, sigurnih jasnih i definiranih poteza kistom ili perom, odnosom tamnih i bijelih ploha, smionim kadriranjem s izmjenom statičnih i egzaltiranih vrlo dinamičkih likova, životinja i pejsaža. U kratkom razdoblju stvorio je impresivan opus: Pavel Biri, Demonja, Zaviša Koraljka, Neven i Bobo, Špiljko, Magirus. ... Objavljivao je uglavnom u „Plavom vjesniku“, a stripovi su doživjeli brojne reprinte potvrđujući i podsjećajući da se radi o  velikom majstoru stripa koji tim opusom pripada u krug najvećih hrvatskih strip-umjetnika.

Teško je nešto novo napisati o Ivici Bednjancu (rođ. 1934.) koji je uz Julesa također cijeli svoj životni vijek vjeran stripu. Od skromnih početaka u Petku 1953. godine tijekom 1960-tih godina i suradnje s Dečjim novinama iz Srbije kada je usavršio i dotjerao svoj prepoznatljivi jedinstveni stilizirani crtež, do zrelog razdoblja koje je obilježila suradnja s omladinskim listom „Modra lasta“ u kojoj objavljuje svoje stripove do danas. Suradnja s „Modrom lastom“ u vrijeme kad je strip imao utočište jedino u tom listu za mlade omogućila je brojnim generacijama odrastanje uz strip najviše kvalitete crtački virtuozan s neobično gipkim dinamičnim linijama. Za ilustraciju tog jedinstvenog crtačkog stila dovoljno je pogledati tablu bilo koju čuvenog serijala „Osmoškolci“ ili strip „Nježni sport“koji je objavljen u SN reviji (i posebnoj strip knjiizi), odnosno hvaljeni strip o Barunu Trenku iz ZOV-a. Zahvaljujući Bednjančevu neprekidnom djelovanju na polju stripa novi naraštaji su upoznavali strip formu i u razdoblju kad su ostali domaći strip umjetnici ili već umrli ili napustili rad na stripu ili ga nastavili suradnjom s inozemnim magazinima. Opus Ivice Bednjanca nezobilazan je u svakom pregledu povijesti hrvatskog stripa, a svojom vrhunskom kvalitetom i jedinstvenom crtačkom vještinom i on pripada velikanima hrvatskog stripa.

Esad Ribić

Rođen je 1972. godine u Zagrebu gdje je završio Školu za primijenjenu umjetnost i dizajn, smjer grafički dizajn. Početkom 90-tih godina počinje se baviti stripom i ilustracijom. Prve stripove i ilustracije radio je za Plavi zabavnik i horor strip za njemačkog izdavača Bastei. Danas slovi kao jedan od najpoznatijih hrvatskih strip crtača u svijetu, a trenutno radi za američku izdavačku kuću Marvel na projektu SUB-MARINER. Za Marvel je naslikao četverodijelne serijale ''Loki'' i ''Silver Surfer: Requiem'', a za Algoritam je izradio 14 naslovnica i to za serijal o Milesu Vorkosiganu autorice Lois McMaster Bujold i 3 naslovnice za serijal Georga R. R. Martina. Tehnika u kojoj radi stripove i ilustracije je kombinacija vodenih boja, gvaša i akrila.

Miki Muster

Akademski kipar, ilustrator i animator, Miki Muster je pionir slovenskoga stripa i animiranih filmova, koji je duboko obilježio i sudjelovao u stvaranju slovenske popularne kulture zadnjih pola stoljeća. Legendarne pustolovine Zvitorepca , Lakotnika i Trdonje, koji su najčitaniji i najprodavaniji strip u Sloveniji ikad, upravo su prošle godine slavili svoju pedeset  petu godišnjicu. U sedamdesetim i osamdesetim godinama je radio prije svega u Njemačkoj, gdje je stvarao animirane filmove za brojne  naručitelje, a naročito plodna je bila suradnja s istaknutim karikaturistom Guillermom Mordillom. Osim opsežnog opusa s više od pet tisuća tabli stripova i više od deset sati crtanih filmova, stvorio je i brojne slikovnice po motivima domaće i svjetske književnosti za mlade, ilustracije za knjige i karikature za časopise. Njegova se televizijska grafika i animacija, na čelu s Cik-Cak zečićima, zapisala u vizualnu podsvijest mnogih slovenskih generacija, kao i animirane televizijske reklame za Jelovicu, Mercator, Elan, Fructal, Šumi, Ljubljanske mljekare i mnoge druge. Klasik devete umjetnosti, Miki Muster, je transgeneracijski autor, koji je danas jednako aktualan kao na početku svoje karijere. Za svoju ikonu ga je uzela i zadnja generacija slovenskih strip crtača, koji se još i danas suočavaju s jednakim predrasudama s kakvima se cijeli život majstor Muster sukobljavao; strip kao neosporna umjetnička forma, naime, još uvijek nije prihvaćen u slovenski kulturni kanon..