Milo (Maurilio) Manara rođen je 12. rujna 1945.u Lüsenu (sjeverni Tirol). Manara je talijanski crtač stripa poznat po svom erotskom pristupu.

Nakon studija arhitekture,svoj debitantski strip objavio je 1969. godine za Genus. 1970. godine ilustira za magazin Teror, a 1971. godine započinje erotsku seriju Jolanda de Almaviva u malom formatu za izdavača Erregi. Počinje raditi za magazin za mlade Il Corriere dei Ragazzi u suradnji sa Rubinom, Carlom Barbieriem , Minom Milani i Silveriem Pisú. Sa zadnje navedenim, Manara lansira publikacije "Telerompo" i "Stategia della Tenzione" ( 1974. godina), serije Alessio , Il Borghese Rivoluzionario te seriju La Parola alla Giuria.( u suradnji sa Minom Milaniem,1975.godine). Tijekom ovog perioda Manara počinje raditi za nekoliko prestižnih strip časopisa, uključujući Charlie Mensuel, Pilote i L'Écho des savanes. Za A Suivre Manara stvara prve "HP & Giuseppee Bergman". Lik "HP" baziran je na Manarinom prijatelju i suradniku,talijanskom strip crtaču Hugo Prattu, s kojim je surađivao na "Tutto ricomincio con un'estate indiana" (1983, Indian Summer) i "El Gaucho" (1991). Manarin ugled u produciranju stripova kojima su tema elegantne, lijepe žene uhvaćene u nezgodne i fantastične erotske scenarije učvrstio se s djelom kao što je "Il Gioco" (1983., poznat i kao Click ili Le DECLIC), o sredstvu koje žene čini bespomoćno uzbuđenima, "Il Profumo dell'invisibile" (1986., Butterscotch), koje uvodi junakinju Miele (Med) i boju za tijelo slatkog mirisa koja onoga tko je nosi čini nevidljivim, i "Candid camera" (1988., Hidden Camera) koja uvodi istog protagonista u daljnje eksplicitne avanture. U godinama koje su uslijedile Manara kombinira izvorni rad i suradnju s poznatim stvarateljima i svoju produkciju nastavlja u tom smjeru da bi istražio erotske komične teme umjetničkim i narativnim izrazom na način koji se smatra njemu jedinstvenim.

U Sjedinjenim Državama "The Ape" je pretvoren u seriju u Heavy Metal početkom 1980-ih, a Manara se istaknuo kroz suradnju s Neilom Gaimanom i drugim umjetnicima. Začudno, Manara ne uživa onakvu popularnost u rodnoj Italiji kakva postoji u Francuskoj, gdje ga smatraju jednim od najvažnijih komičkih stvaratelja na svijetu.

U vezi s njihovim zajedničkim projektom "Quarantasei", u srpnju 2006. Manara je dizajnirao kacigu za Moto GP vozača Valentina Rossija, posebno napravljenu za talijanski GP u Mugellu . Rossi je izjavio: "On je nacrtao neku vrstu mitske povijesti mog života, u stripu, s nekim od mojih junaka kao što su Steve McQueen, Enzo Ferrari, Jim Morrison i drugi likovi kao što je moj pas Guido, pile Osvaldo i puno lijepih žena. Zbilja mi se sviđa Milo... on je osoba kojoj sam se divio dugo vremena."

Godine 2003. Manarin se rad pojavio na naslovnici drugog studijskog albuna škotskog rock sastava Biffy Clyro, "The Vertigo of Bliss". Manara je i autor umjetničkih crteža za sve singlice koje su proizašle iz tog albuma.

U listopadu 2006. Manara je osmislio crteže likova za animiranu TV seriju City Hunters. Ta serija, od deset 11-minutnih epizoda, mješavina je tradicionalnih animiranih tehnika s modernom CGI, i prikazivala se po cijeloj Latinskoj Americi na Fox Networku tijekom 2006. i 2007.

Manara je također skicirao projekt X-Men autora Chrisa Claremonta, za Marvel Comics. X-Men: Ragazze in fuga (Djevojke u bijegu) bio je objavljen u travnju 2009. u Italiji; u srpnju 2010. knjiga je objavljena u Americi , naslovljena kao X-Women.

Dubravko Mataković rodio se 1959. godine u Ivankovu, u blizini Vinkovaca. Nakon završene gimnazije, 1979. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu gdje diplomira na grafičkom odjelu 1983. godine u klasi prof. Ante Kuduza. Prvi strip, Crvenkapicu, objavljuje u vinkovačkom Omladinskom listu, a kasnije su njegovi radovi reprintani u Poletu. Od 1984.g. crta za Studentski list, a slijede radovi u Poletu, osječkome TEN-u, ljubljanskoj Tribuni, Patku, Večernjem listu i dr.

Od 1990. crta dnevno-politički strip serijal u "Nedjeljnoj Dalmaciji". Suradnja traje, s manjim prekidima, do 2000. godine. Od 1995-97. objavljivao je stripove istoga profila u zagrebačkoj "Panorami" i splitskome "VOX"-u (2001-02.). Godine 1994. započinje dječji serijal Super Di u školskom magazinu "Smib", a radi ga i danas kao i serijal Desmozgenes u magazinu "OK"!Ilustrirao je više dječjih i knjiga humorističko-zabavnoga karaktera, te više udžbenika "Školske knjige". Na Iskonovom web portalu tjedno objavljuje stranicu stripa serijala «Overkloking». Stalni je ilustrator u "Jutarnjem listu" (Zabavnik) i "Modroj lasti".

Njegova djela su prenesena i na kazališnu pozornicu. U svibnju 2007., u Gradskom kazalištu "Joza Ivakić" kao praizvedba, izvedena mu je predstava "Iz Kabula s ljubavlju", a u sklopu obilježavanja 90. obljetnice kazališnog života u Vinkovcima. Predstavu je napravio po motivima svojih stripova.

Mataković je također osnivač glazbenog sastava Septica, u kojem pjeva pod umjetničkim imenom "Govnar Smrti".

Trenutno radi na svom prvom animiranom filmu "Cigla" u produkciji "Zagreb filma", a bit će završen do studenoga 2011.

Do sada je objavio desetak albuma stripa. Dodijeljeno mu je više nagrada za strip.

Achdé je pseudonim Hervéa Darmentona, francuskog strip pisca i umjetnika rođenog 30. srpnja 1961. godine u Lyonu. Pseudonim kojim se ovaj strip umjetnik služi temelji se na francuskom izgovoru njegovih inicijala.

Svoj prvi strip nacrtao je u dobi od 3 godine – radilo se o hrabrom vitezu koji spašava bijelu djevu. Kao i svaki amater, svoje prve crteže bilježio je na marginama školskih bilježnica, ali je zato dobivao odlične ocjene iz likovne umjetnosti. Njegovi dječački snovi bili su opremiti svoj studio nalik na Walt Disneyev. Kako bi se posvetio stripu, Achdé 1985. godine napušta karijeru u medicini, gdje je radio kao doktor specijalist radiologije. Počinje ilustrirati novine te 1988. izdaje svoju prvu strip knjigu Destines Croisés. Pridružuje se francuskoj izdavačkoj kući Dargaud 1991. godine te stvara, sam i u partnerstvu, nekoliko novih serija koje uključuju Fort Braillard, Woker i Doc Veto. Godine 1993. lansirana je serija CRS=Detresse (CRS se odnosi na Compagnies Republicaines de Securite – francuske snage sigurnosti u sklopu nacionalnih policijskih snaga koje su raspoređene tijekom nereda i demonstracija). U suradnji sa Jean-Marc Stalnerom stvara "La Esmeraldu", a sa Hervé Richezom "Les Damnés de la Route". Nakon smrti Morrisa, autora Lucky Lukea, Achdé dobiva zadatak da u suradnji sa scenaristom Laurent Gerrom nastave raditi na Lucky Lukeu. Tom je prilikom izjavio: "Za mene je to bio san iz djetinjstva; kad sam bio mali, Lucky Luke je bio moj omiljeni junak, i već sam tada znao da želim biti karikaturist."

Philippe Luguy, pravim imenom Guy-Philippe Lieron, rođen je 29. studenoga 1948. u Parizu. Samouk je crtač. S 18 godina upoznaje se s Bonnetom, Pellosom i Godardom koji su ga savjetovali i ohrabrili u nastojanjima da postane profesionalni crtač strpova. Objavio je nekoliko tabli stripa u časopisima Cols bleus, Frimousse i Princesse, nakon čega je radio za časopise malog formata (Akim, Kiwi, Lancelot) i za različite novine (Fripounet, Formule 1, Amis-Coop itd.). Godine 1974. stvorio je lik Zrikavca Silvija (Sylvio le Grillon) koji je do 1982.izlazio u časopisu Pif.

Svoj prvi album, "Ciril i dvorac tisuću dijamanata" (Cyril et le Chateau des Mille Diamants) izašao je 1977.g.u Editions Garnier. Pod pseudonimom Five Star (Pet zvijezdi) zajedno s Le Guenom, Gatyjem, Deynisom i Lenversom sudjeluje u seriji Albator, ostvarenoj prema jednoj TV seriji (5 albuma u Editions Dargaud od 1980. do 1981.). Radio je i za francusku televiziju (1980.) u različitim emisijama: "Avantura nasada" (l'Aventure des plantes) s Jean-Pierreom Cunyjem i Jean-Marieom Peltom; "Prostor Fabbri" (Espace Fabbri) s Jacquesom Fabbrijem i Bernardom Mabilleom, "Tiberiji" (les Tiberes) s B. Deflandreom i P. Vialetom, "Thalassa" s Williamom Garitom i Georgesom Pernoudom, itd. Godinu nakon svog televizijskog angažmana stvorio je Percevana (Percevan), svoju najpoznatiju seriju, u časopisu Gomme!

Nagrade:

• 1985. - Nagrada "Betty Boop" za najbolji album za mlade, na Festivalu u Hyeresu (Percevan)
• 1986. - Nagrada publike na Festivalu u Belfortu (Percevan)
• 1988. - Nagrada "Zlatni Atis" (Athis d'Or) za najboljeg crtača u Athis-Monsu (Percevan)
• 1989. - Omladinska nagrada na Festivalu u Creilu (Sylvio)
• 1990. - Nagrada publike u St-Christole-lez-Alesu (Karolyn)
• 1990.- Omladinska nagrada na Festivalu u Bloisu (Percevan)
• 1992. - Nagrada za najbolji dječji crtani strip na Festivalu u Kokfijde-Belgique (Percevan)

Leonid Pilipović se stripom počeo baviti još u osnovnoj i srednjoj školi pod jakim utjecajem tadašnje Zagrebačke strip scene pod imenom "Novi kvadrat", koju su činili Kordej, Ilić, Zimonjić,...

U početku je objavljivao uglavnom po lokalnim fanzinima (Trt, Stroj, Ples Slomljenog Dupeta Na Vetru, Šuljev Zabavnik, Meteor...) Prvi ozbiljni strip objavljen mu je u časopisu Mladost 1988. Kasnije je objavljivao po strip časopisima kao što su Patak, Tron, Striper, Patagonija, Stripoteka...Sudjelovao je na međunarodnim strip projektima sa anti-ratnom tematikom: "The Dignity Of A Human Being is Vulnerable", "Signed by War", i "Sperminator", zidni strip magazin "AUT!" #3 (AWA, 1996) zajedno sa Edmondom Spiertsom, Peterom Pontiacom, Marselom Ruitersom (Nizozemska), Aleksandrom Zografom i Wostokom (Srbija)...Kratke strip pasice objavljivao je jedno vrijeme u subotičkim "Danima".

Zajedno sa Darkom Kovačevićem-(Kowalsky), autor je kultne strip pasice "What's New In Da Zoo?" koja je skoro dvije godine izlazila u nedjeljnom kulturnom vodiču,popularnom subotičkom "Flash"-u (gde je bio grafički urednik). Za francusku izdavačku kuću Guy Delcourt nacrtao je dvije epizode (4. i 5.) serijala "L’ Histoire Secrete" scenaristea Jeana Pierrea Pecaua. Završio 5. i trenutno crta 6. epizodu serijala pod nazivom „Le Grande Jeu“ istog scenarista. Usporedno, za „Soleil“ završio je 2. epizodu serijala “Ravermoon“ scenarista Sylviana Corduriea.

Drugi put zaredom u Zagreb nam dolazi Enriqe Badia Romero i to nakon što je izrazio oduševljene prošlogodišnjim posjetom CRŠ-u, a ovaj put i povodom promocije hrvatskog izdanja „Axe“, izdavača „Strip centar Tino“.

Vremešni Španjolac, Enriqe Badia Romero, rođen je 24. travnja 1930. godine u Barceloni. Svoj prvi strip, „Lukavstvom protiv magije!“, objavljuje sa 17. godina u magazinu Coyote, br. 50, za izdavača „Ediciones Cliper“. Čak do danas, Romero nastavlja producirati raznolike stripove za časopise „Judge Dredd: The Megazine“ i „2000 AD“.

Osim kao strip autor, u svojim ranim danima, potpuno je angažiran u svijetu devete umjetnosti; nakon što je osnovao uspješnu dopisnu školu za perspektivne strip crtače, pokrenuo je i vlastiti magazin na španjolskom jeziku. Profesionalno iskustvo sa stripom proširio je u „Alexu“, gdje objavljuje brojne radove najboljih strip crtača iz 50-ih, a u tim je godinama (1955.) Romero osnovao i vlastitu izdavačku kuću „Ruiz Romero“, za koju je radio serijale „Cromos“, „Historia de la Guerra“ i „Hombres de Lucha“.

Nakon rada za britanskog izdavača stripova „Fleetway“, za kojeg je ilustrirao serijale „Cassius Clay“, „Cathy and Wendy“ i „Isometrics“, za Romera dolazi ispunjenje sna svakog strip crtača. Naime, događaju mu se serijali kojima postaje višegeneracijski priznati i prepoznatvljivi autor.

U zlatnim 70-ima, preko svoje španjolske agencije, odabran je kao zamjenski autor na stripu „Modesty Blaise", kojeg do 2001. godine radi sa scenaristom Peterom O'Donnellom u 22 epizode; za magazin „Pif Gadget“, sa scenaristima Rogerom Leczureuxom i Andréom Cheretom, ilustrira nekoliko epizoda stripa „Rahan“; konačno, za britanski časopis „The Sun“ stvara posve novi ženski lik, Axu.

Post apokaliptični hit sa ženskim likom u prvoj ulozi, koja, na radost svih muških čitatelja ima čestu naviku odbacivanja odjeće, Romero stvara suradnji s britanskim scenaristom Donneom Avenellem. Strip „Axa“, jako dobro prihvaćen od brojnih strip generacija, tiskan je od 1978. do 1986. godine, kada je Sun otkazao serijal.

Ipak, najbolji dokaz i priznanje cjelokupnog rada ovog autora je stari strip u novome ruhu, koji su nasljedile nove generacije.

Više na:
http://www.badiaromero.com/